Radna terapija je namijenjena osobama čije su sposobnosti obavljanja aktivnosti osobne njege, produktivnosti i slobodnog vremena ugrožene ili oštećene razvojem, fizičkom ozljedom ili bolešću, starenjem psihološki, socijalno, kulturno, ili kombinacijom navedenih.

Glavni cilj je omogućiti svakom pojedincu postizanje maksimalne neovisnosti i kvalitete života (Commitete of Occupational Therapists for the European Countries, COTEC).

Područje djelovanja radne terapije i osnovni princip djelovanja, temelji se na teoretskim konceptima poznavanja razvojnih osobina pacijenta. Stoga radni terapeu nužno treba poznavati anatomske, fiziološke, motoričke i kineziološke osobine pacijenta unutar cjelovitog pristupa u procesu liječenja, rehabilitacije I habilitacije.

Rad radnog terapeuta temelji se na poznavanju:

  • razvojnih,
  • neuroloških,
  • kinezioloških,
  • motoričkih i
  • psiholoških osobina pacijenta.

Radni terapeut holistički pristupa problemima i potrebama pojedinca. Procjenjuje sposobnost funkcioniranja osobe u samozbrinjavanju, produktivnim aktivnostima na radnom mjestu i kućanstvu, u školi, participiranje u aktivnostima slobodnog vremena, procjenjuje okolinu u kojoj osoba djeluje i način na koji ona utječe na funkcioniranje u aktivnostima dnevnog života. Procjena uključuje korištenje standardiziranih testova, razgovor, promatranje u raznim situacijama, konzultacije s bližom okolinom. Rezultati procjene su osnova za planiranje radno terapijske intervencije. Plan treba biti relevantan razvojnom stadiju, navikama, ulogama i životnim preferencijama pojedinca.

 

Radno terapijski proces:

  • radno-terapijska procjena i analiza:
    • izvođenja aktivnosti dnevnog života koje obuhvaćaju područje samozbrinjavanja, produktivnosti i aktivnosti slobodnog vremena
    • senzomotoričkih, kognitivnih i psihosocijalnih sposobnosti te njihov utjecaj na izvođenje aktivnosti dnevnog života,
    • stambenog, radnog i društveno-kulturološkog okruženja u kojem se odvijaju svakodnevne aktivnosti,

 

Radno terapijska intervencija:

Radno-terapijska intervencija uključuje korištenje svrsishodnih aktivnosti kao terapijskog medija koje su prije svega problemski usmjerene. Njihov cilj je facilitiranje izvođenja svakodnevnih aktivnosti i poboljšanje kvalitete života. Provodi se kroz upotrebu specifičnih ciljanih aktivnosti ili terapijskih metoda koje imaju značenje za korisnika i koje su učinkovite metode u poboljšanju kvalitete izvođenja aktivnosti svakodnevnog života, kao što su promicanje, uspostavljanje, obnavljanje, održavanje i /ili modificiranje:

  1. izvođenja aktivnosti samozbrinjavanja (hranjenje, oblačenje, osobna higijena, kupanje, funkcionalna mobilnost),
  2. izvođenja produktivnih aktivnosti (aktivnosti u kućanstvu i zajednici, profesionalne uloge i zadaci, briga o drugima, volonterski rad),
  3. izvođenja aktivnosti slobodnog vremena (igra, razonoda, hobiji, rekreacija i odmor)

Specifična vještina radnog terapeuta prepoznaje se u procjenjivanju korisnika kroz aktivnosti njegovog svakodnevnog života i uočavanja problema u izvođenju aktivnosti koje su njemu značajne. Kroz analizu tih aktivnosti i njihovom upotrebom kao terapijskog medija radni terapeut djeluje na korisnikovo  osamostaljivanje (unutar njegovih mogućnosti), zadovoljstvo, a s time i na poboljšanje kvalitete života.

Neposredni rad sa djecom i mladima sa teškoćama u razvoju i odraslima osobama sa invaliditetom: rad sa djecom najranije životne dobi i predškolskog uzrasta sa neurorazvojnim poteškoćama, sa djecom školske dobi i odraslim korisnicima.

 

Pristupi koji se koriste u radu:

  1. Aktivnosti svakodnevnog života: s ciljem postizanja najvećeg mogućeg stupanja samostalnosti u smislu brige za samog sebe:
  2. Senzomotorni i kognitivni trening uključuju: facilitaciju, fiksaciju i praćenje vidnih podražaja, facilitacija doživljaja zvučnih podražaja, facilitacija doživljaja vlastitog tijela, korištenje taktilnih podražaja, facilitacija hvatanja desno-lijevo, facilitacija manipulativnih funkcija u položajima od ležećeg do stojećeg, stimulacija motoričkih i grafomotoričkih sposobnosti, stimulacija govora, stimulacija konstruktivnih aktivnosti, stimulacija spoznajnih aktivnosti. Navedeni dio programa provodi se kroz igru s upotrebom didaktičkih igračaka i različitih drugih materijala i predmeta ovisno o funkcionalnom uzrastu i specifičnim problemima djeteta u području motorike, percepcije, govora i kognicije. Terapija se provodi u različitim položajima, od ležećeg do stojećeg, uključujući tretman pri kretanju, ovisno o općem planu i programu.
  3. Senzo-motorička reintegracija
  4. Rana razvojna habilitacija po Bobath metodi (rad u grupama do troje djece sa individualiziranim pristupom)
  5. Multisenzorna stimulacija (stimulacija usne šupljine kao priprema za žvakanje i poboljšanje refleksa gutanja, kao pretpostavka za razvoj govora, primjena snozelena)
    • učenje oblačenja i svlačenja
    • učenje samostalnog hranjenja
    • obavljanje osobne higijene
    • uključivanje u aktivnost svakodnevnog života (briga o životnom prostoru, serviranje obroka i niz drugih aktivnosti koje uključuje funkcioniranje u zajednici)